
 









|
|
 |
Gospođa Jandrasko (Katrin Sass) starateljica «Zavoda za pomoć omladini» pokušava objasniti Senadi (Labina Mitevska) bezizlaznu pravnu situaciju. |
|
|
Sarajevo 2005. Iako je rat već davno završen, tridesetogodišnja Senda (Labina Mitevska) ne uspijeva naći svoj mir. I mada se njena kćer Aida, već eset godina vodi kao nestala, Senada vjeruje da je djevojčica živa i da će je jednom negdje naći. Njeni prijatelji, kao i bivši suprug Samir (Senad Bašić), pokušavaju je ubijediti da se ostavi prošlosti i okrene budućnosti. No Senada ne posustaje, i hvata se u nadi za svaki sumnjivi pa i najtanji trag. Tako jednoga dana, kada slučajno sazna da je “Crveni krst” bolesnu djecu izvodio u inostranstvo na liječenje, u Senadi se budi nada i polazi za ovim tragom.
Put Njemačke Senada kreće ilegalno, bez papira, uz pomoć švercera Džigere (Zdenko Jeličić) i nakon dužeg traganja njena se odiseja završava u Ulmu gdje saznaje da je njena kćer, za vrijeme rata tu stigla i kratko po dolasku, u uvjerenju da su djevojčicini roditelji u ratu poginuli, predana Njemačkoj porodici Heinle (Crescentia Dünsser i Otto Kukla) na usvajanje. |
|
Senadinim dolsakom, miran, skladan zivot Heinleovih biva poremećen. Novi roditelji, koji su djevojčicu zavoljeli i dali joj novi identitet nazvavši je Kristina, se teško mire sa činjenicom da je Senada živa i da zahtijeva svoju kćer nazad. Tako starateljica dječijeg prihvatilišta Jandraškova (Katrin Sass) dolazi u sukob, pokušavši da umiri kako Senadu tako i Heinleove, i da vide sta je u svemu nabolje za dijevojčicu. Senada susreće kćer, sretnu i zadovoljnu djevojčicu.
Deset godina je proslo i djevojčica ne prepoznaje ni majku ni njen jezik. Senada dolazi u dilemu, između egoizma i žrtvovanja: vratiti kćer u Bosnu da ponovo započnu tamo, tamo gdje je sa ratom sve stalo ili ostaviti kćer u njenom novom svijetu, sa spozanjom da je djevojčica sretna?
| |
 |
Gospođa Heinle (Crescentia Dünsser) upoznaje Kristininu rođenu majku (Labina Mitevska). |
|
EDIN HADŽIMAHOVIĆ o filmu NESTALI – WARCHILD Nestali – Warchild je priča o mojoj zemlji Bosni i Hercegovini nakon rata. Priča o zemlji u koju se vratio mir i o ljudima koji, nakon svega, svoj mir ne mogu naći.
U prvim godinama mira novine su svakodnevno objavljivale oglase sa imenima nestalih osoba. Njihovi bližnji su tragali i raspitivali se u nadi da su živi i da bi se jednoga dana ipak mogli vratiti ili ih negdje naći. Istovremeno je izlazio i feljton o bosanskoj djeci koja su u ratu evakuisana na sigurna područja i polako počela zaboravljati svoj maternji jezik. Djeca su za Bosnu vezali samo rat i strah.
Kada sam u proljeće 1997 u «Oslobođenju» naišao na podatak da je jedan djed pronašao svoju unuku u Engleskoj, koja je za vrijeme rata bila evakuisana i da ne može da je dobije nazad, pomislio sam da je upravo to okosnica za filmsku priču koja bi mogla nadilaziti okvire osnovnog sadržaja i zapleta. Kroz jedan ženski lik, lik Senade koja se nada da će dobiti kćer nazad, ispričati poslijeratnu priču o Bosni, čija djeca rastu u dijaspori. Radeći na scenariju saznao sam da je bilo i drugih sličnih slučajeva. Tako sam saznao i za djecu doma «Ljubica Ivezić» i bespravnom usvajanju u Italiji... O njihovim roditeljima koji se bore protiv takvih zakona, kao u slučaju jednoga oca koji po tamošnjem zakonu sve do 2012 godine ne bi smio saznati adresu svoje kćeri.
Sva ta saznanja, moje lično iskustvo kao i želja da bližnji svoje «Nestale» ponovo sretnu, bar u filmu, potaklo me je da napišem ovu priču o ženi koja u potrazi za svojom «nestalom kćeri» prelazi «preko granice» gdje je i pronalazi ali je ne može vratiti u «svoj svijet».
|